Na osnovu važećeg Statuta Organizacije civilnih invalida rata za Bijelo Polje, Berane, Andrijevicu, Plav, Rožaje i Mojkovac, na osnovu Odluke Upravnog odbora Saveza civilnih invalida rata Crne Gore o raspisivanju izbora u svim organima organizacija civilnih invalida rata koje su u sastavu Saveza i na osnovu Odluke Upravnog odbora bjelopoljske organizacije, u jednoj od sala Hotela „Franca“, u Bijelom Polju, 10.04.2019. godine, održani su Zbor i Konstitutivna sjednica Skupštine ove organizacije.
Nakon usvajanja radnog materijala predviđenog dnevnim redom Zbora članstva, prešlo se na izbornu aktivnost. Najprije je data razrješnica dosadašnjim organima upravljanja i njihovim predstavnicima u proteklom periodu i izabrani novi članovi Skupštine. Izborom članova Skupštine u novom sazivu, završen je Zbor članstva. Odmah po završetku Zbora, novoizabrani članovi Skupštine počeli su svoju, prvu sjednicu u novom sazivu. Nakon predloga Upravnog odbora za predsjednika, ponovo je izabrana Darka Rabrenović iz Mojkovca je, a za sekretara imenovan je Mirsad Dlakić. Takođe, izabran je novi sastav Upravnog i Nadzornog odbora. Odlukom članova Skupštine u novom sazivu, izabrana su i dva predstavnika (delegata) u Skupštini Saveza civilnih invalida rata Crne Gore, predsjednica Darka Rabrenović i Vaso Rovčanin iz Berana. Na ovoj sjednici za predsjednika Republičkog saveza civilnih invalida rata Crne Gore za novi mandatni period predložen je Ermin-Bato Nuhanović iz Pljevalja, a za izvršnog direktora Hasan Nikezić, koji je istovremeno i predsjednik barske organizacije civilnih invalida rata. Osnovna poruka sa ovog skupa je: Pred civilnim invalidima rata stoje mnogi izazovi, od čijeg rješavanja zavisi položaj brojnih žrtava rata, koje su invalidizirane najčešće od eksplozije zaostalog ratnog materijala. Kako su u pitanju osobe sa teškim invaliditetom prosječne starosti preko 75 godina, biološki se osipaju, sve ih je manje, prije svega iz razloga vezanih za njihovu životnu dob, ali i zbog stanja invaliditeta, zbog bolesti koje prate stanje, i zbog, kako i sami članovi, civilni invalidi rata, rekoše, izraubljenosti, zbog istrošenosti u životu u kome su morali da funkcionišu sa značajnim oštećenjima organizma. Bez ruku, nogu, očiju…i takav život sigurno nije lak, nije jednostavan, jer priroda je htjela, da čovjek ima sve to, što mi često nemamo, dijelom zbog oštećenja, koja smo zadobili pod okolnostima eksplozije ratnog materijala ili ratnih događaja.
