Po već ustaljenoj tradiciji, a u okviru programa „Svjetlost za povratak u život“ i ove godine, organizovan je odmor na moru i na planini. Smještaj je ugovoren u Domu solidarnosti Crvenog krsta u Sutomoru, koji se nalazi u neposrednoj blizini plaže i hotela „Nikšić“. Odmor se organizuje u tri grupe od po 7 dana.
Prva grupa od 9 članova već se nalazi na ovoj destinaciji. Pošto smo u svakodnevnom kontaktu sa njima, imamo saznanja da je sve u redu, osim u jednom slučaju, gdje naš član ima zdravstvenih problema koji su se ispoljili povišenom tjelesnom temperaturom, povraćanjem i bolovima u stomaku. On je, nakon ljekarske intervencije u Bolnici u Baru na putu prema svojoj kući. Ostali članovi su zadovoljni i sa smještajem, hranom, kao i uslugama koje pruža osoblje ove najveće crnogorske kuće solidarnosti.
Podsjećamo, da je određen broj od 27 članova za Sutomore i jedan za boravak na Zlatiboru u odmaralištu „Kaćun“, a po kriterijumima, koje je utvrdio Upravni odbor Saveza slijepih Crne Gore. Međutim, osnovni ispoštovani kriterijum jeste taj koji se ogleda u opredijeljenosti novčanog iznosa od 1.500,00 eura za ovaj vid odmora i rekreaciji naših članova za tekuću godinu. Dakle, pošto puni sedmodnevni pansion košta 133 eura po osobi za Sutomore i 147 eura za Zlatibor, to je Organizacija slijepih za B. Polje i Mojkovac, bila u obavezi, i to unaprijed da uplati po 49 eura za 28 članova, što ukupno iznosi 1.372 eura. Toliko je uplatio i Savez slijepih Crne Gore. Od toga korisnici su kao participaciju uplatili ukupno 994 eura. A cjelokupan iznos koji je, uplaćen od strane naše organizacije je 2.366 eura.
Međutim, moramo posebno komentarisati potvrde koje našim članovima izdaju njihovi izabrani ljekari za boravak na moru. Naime, rukovodstvo naše organizacije isključivo je zahtijevalo da svi oni od svojih izabranih ljekara pribave potvrde da su zdravstveno sposobni da borave na moru. Međutim, u nekim od tih potvrda ne piše decidno za boravak na moru, već na klimatsko-banjsko liječenje, što smatramo da to nije isto. Pošto u našoj organizaciji, u zdravstvenoj anamnezi većine naših članova postoje i nalazi i drugih ljekara specijalista, npr. tzv. srčanih bolesnika, a ne samo oftalmologa sa dijagnozama, koje po našem laičkom mišljenju ne bi mogle dozvoliti takvom članu ikakav boravak na moru. Ovu tvrdnju možemo, naravno dokazati takvom ljekarskom dokumentacijom.
Samo je u jednom slučaju, izabrani ljekar strogo zabranio boravak na moru jednoj našoj članici, zbog povećanog krvnog pritiska, što moramo posebno pozdraviti. Na kraju, valjda je bitnije sačuvati zdravlje našeg člana ili možda spriječiti ono najgore, nego li koristiti određene benefite, odnosno korišćenje odmora po povlašćenim uslovima. Stoga, još jednom apelujemo na ljekare, da predciznije u svoji potvrdama naglašavaju boravak na moru i da budu strožiji u izdavanju takvih potvrda.
