Istekao je i treći, od ukupno finansijski, odobrena 4 mjeseca, od kako je Organizacija slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac projektom „Personalnom asistencijom do samostalnosti u kretanju”, uposlila tri personalna asistenta, kao podršku za tri osobe sa smetnjama vida, a u okviru Programa javnih radova Zavoda za zapošljavanje Crne Gore u 2020. godini.
Cilj projekta je da osobe sa smetnjama vida uz peresonalnu asistenciju dobiju mogućnost za kvalitetniji, ispunjeniji i produktivniji život.
Lice za zastupanje, predsjednik Organizacije slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, kao i koordinator pomenutog projekta, su, takoreći, svakodnevno u kontaktu, kako sa angažovanim asistentkinjama, tako i sa, korisnicama ovih usluga.
Na ovaj način, praćen je, rad i odnos asistentkinja prema samim korisnicama.
Učešće Zavoda u finansiranju javnog rada na mjesečnom nivou iznosi 363,97 eura po učesniku programa, od čega se zapošljenim personalnim asistentkinjama izdvaja neto zarada od 222,00 eura, dok preostali dio ide na uplatu pripadajućih poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje učesnika javnog rada.
I nakon, trećeg mjeseca personalne asistencije kod jedne od korisnica i dalje
je prisutan relativno, pasivan odnos prema sredini u kojoj živi i funkcioniše.
Preostale 2 korisnice, su još uvijek prilično nesamostalne u velikom broju oblasti i aktivnosti, a posebno u vrijeme epidemije korona virusa.
Uzrok leži, pored ostalog i u prezaštićenom odnosu njihovih srodnika i prijatelja, koji smatraju da će im najlakše pomoći ako pojedine životne aktivnosti preuzmu na sebe.
No i pored svega toga, smatramo da personalne asistentkinje svim trima korisnicama, mogu da budu i od veće koristi, ne samo kod ostvarivanja samostalnijeg kretanja, već i kroz socijalne aktivnosti, jer čovjek kao socijalno biće i opstaje jedino ako živi u svakodnevnoj “razmjeni” sa drugim ljudima.
Personalne asistentkinje, koje su angažovane na poslovima odgovarajuće
individualne praktične podrške u cilju uspostavljanja što većeg nivoa samostalnosti, na osnovu neposrednog razgovora sa jednom, od korisnica ovih usluga, zaključujemo, da je, došlo do znatnog pomaka, u odnosu na početak realizacije ovog projekta, a u smislu, zainteresovanosti za prostor u kojem živi, samim tim i za druženje sa drugim osobama iz okruženja. Takođe, i njeno psihičko stanje, još više se popravilo, jer je evidentno, da je dobrano izašla iz pasivnosti, nezainteresovanosti prema sredini u kojoj živi i egzistira, a koje je prouzrokovalo zatvorenost, anksioznost i depresiju.
Nadamo se, da će i tokom četvrtog mjeseca realizacije ovog projekta, doći do još većeg poboljšanja njenog psihosocijalnog stanja.
Kod druge dvije korisnice, koje su, takođe, sa stopostotnim procentom oštećenja vida, one same su, više nego zadovoljne sa dosadašnjim radom angažovanih asistentkinja, jer su to, ozbiljne i odgovorne osobe, te stoga kako smo i očekivali, da su se na pravi način odnijele prema problemima koji donose svaki vid invaliditeta a i prema postavljenim zadacima uz striktno poštovanje propisanih mjera i preporuka Nacionalnog koordinaciog tijela za zarazne bolesti.
