Na izmaku je i treći, ujedno i posljednji mjesec realizacije projekta „Personalna asistencija kao podrška OSI“, koji sprovodi Organizacija slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, a finansira Zavod za zapošljavanje Crne Gore u okviru Programa „Direktno otvaranje radnih mjesta – javni rad socijalnog sadržaja“ za 2025. godinu.
Kroz ovaj projekat angažovane su tri personalne asistentkinje koje su, u protekla tri mjeseca, pružale podršku trijema našim članicama sa oštećenjem vida.
Cilj projekta bio je da licima sa oštećenjem vida omogući kvalitetniji, ispunjeniji i samostalniji život, uz smanjenje njihove zavisnosti od pomoći članova porodice.
Pored toga, projekat je imao i važan društveni podcilj – podizanje nivoa senzibiliteta javnosti za potrebe, prava i mogućnosti lica s invaliditetom, naročito onih sa oštećenjem vida.
Lica oštećenog vida i dalje se suočavaju s brojnim preprekama u svakodnevnom životu, a jedan od razloga za to jeste i prezaštićen odnos članova porodice i okruženja, koji, želeći da pomognu, često preuzimaju njihove obaveze i tako nesvjesno smanjuju njihovu samostalnost.
Iskustva iz ovog projekta pokazuju da se i najmanja promjena u pristupu može višestruko odraziti na kvalitet života korisnika. Kod dvije od tri korisnice personalne asistencije, postignuti su vidljivi pomaci u svakodnevnim aktivnostima i većoj samostalnosti. Kod treće korisnice, koja je od rođenja potpuno bez vida, napredak je bio sporiji, što je dijelom rezultat dugogodišnjih predrasuda sredine, ali i lične nesigurnosti. Ipak, kroz angažman personalne asistentkinje, i kod nje je primijećen pozitivan pomak u socijalnim kontaktima i psihičkom stanju.
Personalne asistentkinje, angažovane sa evidencije nezaposlenih lica, svakodnevno su pomagale korisnicama u obavljanju praktičnih i životnih aktivnosti, motivišući ih da se više uključe u društveni život. Njihova podrška, osim funkcionalne, imala je i emotivnu i psihološku vrijednost, jer je kod korisnica podstakla osjećaj samopouzdanja i korisnosti.
Kako se završetak projekta približava, kod korisnica je primjetna i doza zabrinutosti, šta nakon završetka ovog servisa podrške? Upravo ta reakcija pokazuje koliko je personalna asistencija važna i potrebna, ne samo kao privremeni oblik pomoći, već kao trajan servis podrške licima sa invaliditetom.
Praćenjem promjena tokom tri mjeseca realizacije, jasno se uočava da su korisnice stekle nove vještine, veće samopouzdanje i motivisanost za svakodnevni život. Njihova iskustva najbolja su potvrda da ovakvi projekti daju stvarne, opipljive rezultate i da vrijedi nastaviti sa sličnim programima i u budućnosti.
U prilogu:
Fotografije s terena: susret volje i predanosti u svakodnevnim aktivnostima korisnica
