Nakon realizovanih projekata Saveza slijepih Crne Gore, “Poboljšanje pristupa tržištu rada osobama oštećenog vida”, pa onda „Aktivan izlaz iz nezaposlenosti“ u kojima smo uzeli učešće kao partneri, a koji je finansijski podržao Zavod za zapošljavanje Crne Gore, označivši ih, kao jednim od modernijih puteva, naše organizacije, kojima treba stremiti.
Naime, poslije uspješno realizovane tromjesečne obuke u dispečer centrima taxi udruženja u Nikšiću, kao i psihofizičke obuke ili podrške, koja se sprovodila u Podgorici, četiri člana Organizacije slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, od njih sedmoro koliko ih je, bilo zainteresovanih za ovo zanimanje sa područja Bijelog Polja i Mojkovca, na određeno vrijeme od 6 mjeseci, bila su zapošljena, u prepoznatljivom bjelopoljskom „Roler“ taxi udruženju, kao i jedan član, dakle 5 iz naše organizacije, koji je bio zapošljen, takođe na 6 mjeseci u jednom od podgoričkih udruženja taksista.
Došao je na red i projekat Saveza slijepih Crne Gore nazvanim „Koraci samostalnosti“, koji je finansijski podržan od Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću, u kome smo, opet mi, naša organizacija bili partner.
Nakon Bara, Pljevalja u skorije vrijeme i u Bijelom Polju, a u okviru ovog projekta realizovana je jednodnevna simulacija različite vrste kretanja, koje osobe sa smetnjama vida koriste pri samostalnom kretanju, među kojima su kretanje uz pomoć bijelog štapa, kretanje uz pomoć psa vodiča, kretanje uz pomoć videćeg-asistenta.
Osposobljavanje osoba sa smetnjama vida za samostalno savladjivanje prostora, usvajanje vještina i tehnika, pomoću kojih će biti u mogućnosti da ostvare svoje kretanje od polazišta do odredjenog cilja, svakako će doprinijeti njihovoj potpunijoj socijalnoj integraciji u životne i društvene tokove.
Intencija je, da se kroz ovakve projekte u sadašnjim složenim socioekonomskim kretanjima u društvu, osobama sa smetnjama vida mora pomoći, a sve u cilju njihove, dakle integracije i socijalne participacije u životne i društvene tokove.
Bjelopoljska organizacija slijepih je, tako reći stalni partner u ovom i sličnim projektima, koje realizuje Savez slijepih Crne Gore na čelu sa njenim izvršnim direktorom Goranom Macanovićem i vrijednom i vrlo agilnom koordinatorkom Katarinom Bigović, naravno i sa specijalizovanim licima u stručnom štabu.
Nažalost, toga dana iz naše organizacije bilo je svega 8 polaznika jednodnevne simulacije različite vrste kretanja, jer i pored upornog objašnjavanja, pa čak i ubjeđivanja preostalih članova za učešće u ovakvim i sličnim projektima, ne nailazi se na pristanak ili odobravanje kod njih samih. Uzroci, za ovakvo ponašanje su, svakako poznati, a jedan od uzroka su stereotipi i predrasude u odnosu na osobe sa smetnjama vida, a bogami i dobrano i u svijesti ovih lica.
Veliki broj članova vidi svoju budućnost u tim socijalnim davanjima, u naknadama za tuđu njegu i pomoć drugog lica, u materijalnom obezbjeđenju porodice, minimalnim invalidskim i starosnim penzijama i drugim, sličnim davanjima.
S druge strane, vrlo jasan izražen problem je taj, što su, kod osoba sa smetnjama vida oni raznovrsni i javljaju se u svim segmentima života i rada, a zbog vrste i težine invaliditeta nisu u mogućnosti da samostalno organizuju svoj život već su upućeni na stalnu pomoć druge osobe.
Osnovni problem sa kojima se susreću osobe sa smetnjama vida je samoizolacija i nerazumijevanje sredine u kojoj žive, počev u mnogome i od porodice i cjelokupne društvene zajednice.
Iako stavovi prema osobama sa smetnjama vida počinju da se mijenjaju i preispituju, oni su, nažalost, i dalje jedna od većih prepreka njihovom punom ućešću u životu zajednice. Za osobe sa smetnjama vida se često vezuju negativni stavovi i predrasude koji nastaju kao posljedica nedostatka informacija i neznanja. Tu su i netolerancija, ignorisanje i socijalna distanciranost.
Vrlo često, ljudi prema osobama sa smetnjama vida osjećaju sažaljenje, strah, nelagodnost. Ponekad ih doživljavaju kao tragične ličnosti, nekada im se dive na hrabrosti da se „suoče sa svojim problemom“.
Nedostatak znanja i nedovoljna informisanost o potrebama i mogućnostima osoba sa smetnjama vida izazivaju i podstiču negativne stavove o njima.
Uobičajeno prisutna zabluda je da su osobe sa smetnjama vida češće bolesne, uvijek spore, dosadne i da se drugim osobama ne dopada da se druže sa njima.
Jedna od najčešćih predrasuda prema osobama sa smetnjama vida jeste da su manje sposobne i da zbog svog senzornog problema ne mogu da se zapošljavaju, samostalno kreću i žive, putuju, imaju svoje porodice, djecu. Uticaj ovakvih stavova i predrasuda je očigledan kod kuće, uopšte u zajednici i na svim nivoima donošenja odluka. Zbog svega toga, osobe sa smetnjama vida, kao i članovi njihovih porodica često razvijaju nisko samopoštovanje, skrivaju se i klone društvene interakcije, što može voditi direktno u isključenost iz društvenog života.
Kako su stavovi duboko ukorijenjeni u svijesti ljudi i kako oni najčešće predstavljaju izraz neznanja, straha i konformizma, veoma ih je teško mijenjati. No, nije i nemoguće. To je dugotrajan i kontinuiran proces, u kome najznačajniju ulogu mogu da imaju upravo osobe sa smetnjama vida i njihovi pozitivni primjeri iz svakodnevnog života, napokon i samim učešćem u ovakvim i sličnim projektima.
I na kraju, stoji konstatacija o samom zapažanju polaznika ove simulacije različite vrste kretanja, koje je, izraženo u posebnom zadovoljstvu, što su mogli uz pomoć bijelog štapa da uspješno prođu zatvoreni i otvoreni prostor u Bijelom Polju.
Ponašanje i želja polaznika da savlada metode i tehnike u kretanju na otvorenom i zatvorenom prostoru obezbijedili su sve uslove da se oni mogu, sigurno i uspješno kretati na otvorenom i zatvorenom prostoru i da to kretanje mogu podići na veći nivo ukoliko budu nastavili sa treningom i entuzijazmom koji su iskazali tokom ove simulacije.
Zbog svega ovoga, prosto se apeluje na osobe sa smetnjama vida, da se što više uključuju u ovakve projekte, kako bi u okviru njih prošli brojne edukacije i obuke, koje vode samostalnijem životu, ne zaviseći od drugih, a ponajviše od članova svoje porodice, koji svako za sebe ima i svojih drugih obaveza.
