Povodom 3. Decembra, Svjetskog dana osoba sa invaliditetom NVU Organizacija slijepih za B. Polje i Mojkovac, u obližnjem restoranu, organizovala je Jesenje pjesničke susrete slijepih i slabovidih.
Ovaj susret slijepih i slabovidih književnih stvaralaca i pjevača narodnog melosa je jedna manifestacija, koja je u skladu sa programom Organizacije slijepih za B. Polje i Mojkovac, gdje mi na najbolji način pokušavamo da afirmišemo kulturno stvaralaštvo članova organizacije, a svakako da je pisanje jedan od najboljih načina, da se razbijaju predrasude, na jedan kvalitetan način a pogotovu u manjim sredinama, gdje su one jače izražene.
Svojim radnim i stvaralačkim rezultatima, integrisanošću i uticajem, osobe sa invaliditetom predstavljaju značajan potencijal, koje daju veliki udio u životu cjelokupne naše zajednice.
Umjetničko stvaralaštvo je univerzalna kategorija, u kojoj nema podjela na ljude sa fizičkim nedostacima i bez njih, o tome svjedoči i učešće naših kvalitetnih i nagrađivanih književnih stvaralaca, koji su nastupali na sličnim manifestacijama.
Svaki susreti su veoma važni.
U programu su učestvovali članovi organizacije, koji su govorili svoje stihove:
1.Sijarić Sadrija
2.Vojinović Momčlio
3.Nedović Duško
Zatim, članovi, pjevači naronog melosa:
1.Karišik Edina
2.Bošnjak Faruk
3.Erović Semir
a uz pratnju mladog harmonikaša, virtouza na ovom instrumentu,
i kao gost Edin Madžgalj, koji je govorio aforizme, dosetke, šale…
Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se od 1992. godine, kada je Generalna skupština UN usvojila rezoluciju kojom se sve zemlje pozivaju na obilježavanje tog dana s ciljem da se osobama s invaliditetom omogući jednako uživanje ljudskih prava i ravnopravno sudjelovanje u društvenom životu.
Međunarodni dan osoba s invaliditetom, je za veliki broj ljudi, možda jedini dan u godini, kada se i “zdravi” sjete prepreka i problema, koje osobe sa invaliditetom svakodnevno imaju.
Da „3. Decembar“ ne bude jedini dan u godini, kada se sjetimo problema sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom, nužna je promjena, kako zakonodavnog okvira, tako i prakse neprimjenjivanja usvojenih zakona.
Osobe sa invaliditetom, osim toga što nailaze na neshvaćenost i izolovanost od strane svoje okoline i društva uopšte, svakodnevno se suočavaju sa fizičkim preprekama. Najveći problem predstavlja nepristupačnost prilaza većini objekata, zgrada, javnih ustanova.
Još jedan od problema OSI je i slaba mogućnost pristupa informacijama i korišćenja komunikacionih sredstava, pogotovu kada se radi o slijepim ili gluvim osobama.
Svi mi imamo neki hendikep, samo što se to kod nekog vidi, a kod nekog ne.
Kako će osobe bez invaliditeta shvatiti osobe sa invaliditetom? Neka se stave u položaj osoba sa invaliditetom i na neki način dožive tu situaciju i svakodnevni život. Moći će iz svog ugla sagledati sa kojim se problemima, sa kojim osjećanjima, sa kojim nedoumicama se osobe sa invaliditetom sreću u svakodnevnom životu.
I na kraju,jedna rečenica-poruka iz Proglasa Saveza slijepih Crne Gore, u kojoj se kaže: osobe sa invaliditetom poručuju svima koji su po Ustavu ove zemlje, njenim zakonima i po nepisanim normama naše tradicije i morala, obavezni da čuju glas – »Budimo jedni sa drugima, a ne jedni pored drugih«.
