„I mrak je svjetlost, samo crna“
Udruženje slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac u saradnji sa Centrom za djelatnosti kulture Bijelo Polje a u Maloj sali Centra 23.11.2017. godine organizovalo je Jesenje književne susrete, pod sloganom „I mrak je svjetlost, samo crna“.
Gostovanje Dragana Kuruzlije Popovića, pjesnika, pisca i muzičara, sa njegovim pratiocem, ali i virtuozom na fruli, klarinetu i dvojnicama iz Saveza slijepih Užice, je plod, dugogodišnje veoma, plodne saradnje između ovog Saveza i Organizacije slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac.
Dragan Kuruzlija Popović, pored toga što piše pjesme i prozu i svira na harmonici, po vokaciji profesor muzike, je i univerzalni umjetnik, vajar, kalemar i šta sve još, na ovim Jesenjim književnim susretima, govorio je inserte iz svog bogatog stvaralaštva uz muzičku pratnju na harmonici, a uz podršku Slobodana Martića, muzičara, koji baštini etno i folk melos bivše Jugoslavije i šire.
Možda je i nevjerovatan podatak, da Dragan, koji je načeo 66 godinu života, sa potpuno oštećenim vidom, popravlja i kućne električne uređaje, vodovodne i elektroinstalacije, pravi i popravlja namještaj, sadi, bere, vezuje i orezuje maline i ostalo voće, pobija kolje i zateže žicu za maline, okopava kukuruz, dovlači drva iz šume, siječe ih i cijepa, obrađuje drvo na strugu, cirkularu. Okopava povrće i voće, tako što klekne na dnu reda, lijevom šakom obuhvata biljku, a desnom je okopava motikom na kratkoj dršci, drvenom alatkom u obliku štemajza ili prstima. I tako dok ne završi posao.
I otuda geslo naših Jesenjih književnih susreta „I mrak je svjetlost, samo crna“. Prestane da boli onoga trena kada naučiš, da je nečim što voliš obojiš u svjetlije nijanse.
Na ovoj manifestaciji, nimalo za Kuruzlijom nijesu zaostajali i naši članovi, pjesnici Duško Nedović i Siniša Ašanin, recitator Adnan Kujović i vokalni solisti Edina Karišik i Semir Erović, koji su, svako na svoj način i u svojoj oblasti, iskazali i pokazali svoju nadarenost.
Sa ovim, osobe sa smetnjama vida pokazale su i pokazuju, da ovaj invaliditet, ne može i neće biti prepreka u hrabrom koračanju putevima na kojima se, nikako ne smije stati i predavati, a koji vode potpunom prevazilaženju svog invaliditeta.
