Sa projektom, opet simbolično nazvanim “Godina svjetlosti” Organizacija slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, aplicirala je kod Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću za 2015.godinu.
Ukupan budžet projekta iznosio je 15.619,00 eura, potraživano je 13.109,00 eura, sa obrazloženjem da bi se ova razlika nadomjestila iz drugih izvora sredstava. Međutim, Komisija za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću, projekat bjelopoljske organizacije, finansijski je podržala sa svega 30-ak % od traženih sredstava, odnosno sa 4.090,00 eura.
Kada je započelo finansiranje nevladinih organizacija od dijela prihoda od igara na sreću i kada su organizacije i udruženja koje okupljaju osobe sa invaliditetom, iz kojekakvih razloga “smještene” u ovaj kontigent nevladinih organizacija, postalo je, nekako već tradicionalno da se, svake godine, sreća čeka od igara na sreću, da bi ove organizacije mogle, koliko-toliko da realizuju svoje programske ili projektne aktivnosti, ili bolje rečeno da opstanu u životu.
Jedna od mudrosti koja se odnosi na sreću, glasi: “Sreća je kao prodavnica,.. i često, ako samo možeš malo pričekati, cijena će pasti”. E, upravo Odluka o raspodjeli dijela prihoda od igara na sreću, se odnosi na ovu mudrost. Preko cijele godine, priča se, o tome, da treba da se uskoro raspiše konkurs, pa onda mjesec dana rada na programima i projektima, pa onda dva-tri mjeseca do konačne odluke Komisije, pa poptisivanje ugovora, i na kraju, redovno, bar u zadnjih 4-5 godina, ta odobrena sredstva pristižu na žiro račune naših organizacija, tik uoči Novogodišnijh praznika.
Većina od planiranih aktivnosti u našem projektu, su u stvari, tradiocanalna okupljanja članova u svrhu obilježavanja datuma, koji se odnose na osobe sa oštećenim vidom, što, svakako takvi datumi i treba da se obilježavaju. Nekakav zaokret u drugom, modernijem pravcu, za sada je neizvodljiv, jer naši članovi, a to je vidljivo i kod većine drugih lokalnih organizacija, su čak i emotivno vezani za ovakve aktivnosti.
Interesovanje za ove vidove, naročito programskih aktivnosti je unaprijed veliko i otuda, vrlo je teško “uskratiti” ili bolje rečeno zamijeniti nečim, novijim, kreativnijim.
Ali, zato je tu Komisija za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću, koja je, u najmanju ruku, čudnim kriterijumima i konačno, odlukom, a vidljivo je, kod skoro svih lokalnih organizacija, koje okupljaju osobe sa oštećenim vidom, uspjela da “uskrati” sva ova, tradicionalna okupljanja, kao što su okupljanja na taj, jedan jedini dan u godini Dan žena, uručenje Novogodišnjih poklon paketića djeci članovima i djeci roditelja, koji su članovi organizacije, prisustvo na Međunarodnom savjetovanju osoba sa oštećenim vidom, održavanje redovne godišnje skupštine, prisustvovanje redovnim godišnjim skupštinama drugih lokalnih organizacija u okviru Saveza slijepih Crne Gore, održavanje sjednica Upravnog i Nadzornog odbora, boravak članova na moru i planini. Na kraju, uskraćen je i redovni mjesečni, simbolični honorar licu, koje sve to organizuje i administrativno proprati.
Naravno, mi nećemo plakati za ovom srećom od igara na sreću, niti ćemo je čekati, kao onu u prodavnici, već ćemo samo uputiti jedno veliko “hvala” onima, koji su u Komisiji za raspodjelu dijela prihoda od Igara na sreću u 2015.godini, odlučili, ovako, kako su odlučili.
