Po već ustaljenoj tradiciji, a u okviru redovnih programskih aktivnosti i ove godine krajem jula i u avgustu mjesecu, Savez slijepih Crne Gore organizovao je odmor na moru i planini po povlašćenim uslovima.
Smještaj je ugovoren u Domu solidarnosti Crvenog krsta u Sutomoru i u vili „Jadranska straža“ u Bijeloj. Za odmor na planini ponuđeno je odmaralište „Kaćun“ na Zlatiboru i od ove godine hotel „Zlatni bor“ na Žabljaku.
Nakon obavještenja Saveza slijepih Crne Gore o ponuđenim destinacijama po grupama, u Organizaciji slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac prišlo se anketiranju i upoznavanju članstva o cijenama boravka, kao i o broju korisnika odmora za 2017. godinu, na osnovu Odluke o organizovanju boravka članstva na pomenutim destinacijama pod povlašćenim uslovima, po kojoj je za bjelopoljsku organizaciju određen broj od 22 lica.
I pored činjenice, da se kod anketiranja članstva, posebno akcentovala, vrlo teška i zabrinjavajuća materijalna situacija u Organizaciji, izazvana, ponajviše Odlukom Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću u 2017. godini, po kojoj je bjelopoljska organizacija, kao i prošle 2016. godine, ostala bez planiranih sredstava za skoro sve, redovne programske aktivnosti, pa i ove, upozorivši zainteresovane članove da Organizacija slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, neće moći, uporedo sa Savezom slijepih Crne Gore, participirati u troškovima boravka na moru, javio se, znatno veći broj od limitiranog broja korisnika.
Zbog toga je sazvana sjednica Upravnog odbora organizacije, na kojoj je sačinjen konačni spisak od 22 lica i takav dostavljen Savezu slijepih Crne Gore, kao konačan.
Međutim, kada su ovi članovi pozvani, da za svoj boravak izvrše avansnu uplatu od 70%, to je, počelo, takoreći svakodnevno odustajanje od ovog vida odmora i rekreacije. Tako da je, od 22 lica sa sačinjenog, mislilo se, definitivnog spiska, odustalo njih 12-oro. Obrazloženje za ova odustajanja kretalo se od otvorenog nezadovoljstva zbog previsoke partcipacije, preko zabrane ljekara za boravak na moru, pa do, dolaska u njihove domove gostiju sa strane i napokon, zbog, neplaniranog finansijskog troška iz kućnog budžeta.
Kada se, sva ta obrazloženja iz opravdanih i manje opravdanih razloga mogu i prihvatiti, ne može se prihvatiti činjenica, da su, doslovce svi zainteresovani članovi, za nemogućnost participiranja Organizacije za troškove njihovog boravka na pomenutim destinacijama, bili i upozoravani i u krajnjem upoznati.
Ovakva pojava, koja nije, doduše nova, bar u Organizaciji slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, ali sa mnogo manjim odustajanjem od ovih, može se opisati u jednoj rečenici: „Znamo, ili bolje rečeno, ne vjerujemo i ne želimo da znamo, da je finansijska situacija u Organizaciji, tako alarmantna, ali neka sam ja na spisku, pa se može desiti, da se u međuvremenu i nešto promijeni na bolje“.
Samim ovakvim ponašanjem i odnosom i prema Upravnom odboru, rukovodstvu Organizacije i u krajnjem prema Savezu slijepih Crne Gore, u kome su, svakodnevno morali korigovati, prema ponuđenim destinacijama, već proslijeđene, konačne spiskove, većina od ovih članova, sami sebe su predstavili u „pravom svjetlu“.
I na kraju ovog, već ljetošnjeg dinamičnog preskakanja, uskakanja iz grupe u grupu, a onda od većine zainteresovanih, odustajanja od odmora i rekreacije na moru i planini, anketirani su svi oni članovi, koji su, ipak ostali dosljedni svom prvom naumu i zainteresovanosti za ovogodišnji boravak na moru.
Većina od njih je, i pored, visoke participacije, koju su morali, unaprijed uplatiti, zadovoljni, naročito ljubaznim odnosom osoblja zaposlenog u Domu solidarnosti Crvenog krsta u Sutomoru i u vili „Jadranska straža“ u Bijeloj, koje, njihovo takvo ponašanje prema našim korisnicima i ne samo našim, je i od ranije poznato. Nadalje, i većina od njih je zadovoljna i izborom hrane, koju su, za vrijeme sedmodnevnog boravka na ovim destinacijama imali na raspolaganju. Izuzimajući manji broj korisnika, koji su imali primjedbu na izbor hrane, aludirajući na u tom trenutku goste iz stranih zemalja, koji su, po njihovom mišljenju, od strane osoblja Doma solidarnosti, mnogo bolje tretirani i samim njihovim odnosom i sa mnogo kvalitetnijim izborom hrane, nego li prema, našim članovima.
Takođe, jedan od članova, imao je primjedbu i na veliku gužvu, koja je stvorena, dolaskom stranih turista u Dom solidarnosti, koji su, stvarali, katkada i nešto jaču buku i tako remetili neku „redovnu“ mirnu atmosferu.
Umjesto, komentara na ovakve primjedbe, dijela korisnika usluga Doma solidarnosti kao najveće „kuće solidarnosti“ u Crnoj Gori, poslužićemo se, onom starom „svima se ne može ugoditi“. Što god da radimo i koliko god da se trudimo, nikada nećemo moći ugoditi svima oko sebe. Čak i ako izađete iz svoje kože, kako bi se prilagodili svakome, na kraju se ispostavlja da uvijek postoji neko nezadovoljan.
I na kraju, svih krajeva, naglašavamo i ovo, da je, sve na dobrovoljnoj osnovi, počev od samog učlanjenja u oganizaciju, pa onda učestvovanja u svim aktivnostima, koje se u njoj realizaju.
Vrlo odgovorno tvrdimo, da nikada, niko od članova nije prisiljavan na učestvovanje u realizaciji bilo kakvih aktivnosti, pa ni u ovoj.
Dakle, sve je dobra volja, iako pojedincima, takve volje, itetako nedostaje.
Nažalost od ovoga se ne može pobjeći, kao što se ne može pobjeći i od činjenice, u kakvom se, teškom materijalnom položaju nalaze osobe sa smetnjama vida.
