Organizacija slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac projektom „Servis personalnih asistenata za osobe sa smetnjama vida“, uposlila je dva personalna asistenta, kao podrška za dvije osobe sa smetnjama vida. Ovaj projekat realizuje se u okviru Programa javnih radova Zavoda za zapošljavanje Crne Gore.
Cilj projekta je da osobe sa smetnjama vida uz peresonalnu asistenciju dobiju mogućnost za kvalitetniji, ispunjeniji i produktivniji život, te da budu manje zavisni o pomoći članova njihovih porodica.
U skladu sa jednim od principa rada servisa, da korisnik odabira i zapošljava svog asistenta, dvije osobe sa oštećenim vidom, naše dvije članice, sa mjestom stanovanja u Potkrajcima i u Ravnoj Rijeci, koje su, odlukom organa upravljanja ove organizacije, odabrane, da koriste, ovaj servis podrške, su, odmah, nakon objavljivanja finansijske podrške projekta, odabrale svoje asistente, odnosno asistentkinje, kako bi im pomogle u različitim segmentima svakodnevnog života (higijena, oblačenje, pomoć u održavanju čistoće u kući, spremanju hrane, zatim odlazak u trgovinu, posjeti prijateljima, odlazak u matičnu organizaciju, itd.
Nažalost, uočene su i određene negativnosti, kao što je prezaštićenost, od
strane porodice, zbog samog stava te sredine prema osobama sa invaliditetom, da one, osobe sa smetnjama vida, jednostavno, ne mogu ostvariti samostalni život. Takođe, vrlo mali broj osoba sa invaliditetom i živi samostalni život, ne donoseći sopstvene odluke. Pri tome, postoji i jedan drugi problem, što se servis personalne asistencije, smatra kao veći, finansijski izdatak. Međutim, uopšte se ne vidi, izuzetna finansijska korist, koju može servis da donese, na taj način što će, od jednog pasivnog građanina, od osobe, samo, kao primaoca davanja, napraviti aktivnog građanina, koji će, itekako, da uzvrati državi, koja finansijski podržava, ovakve projekte.
Međutim, možemo govoriti i o prednostima servisa personalne asistencije. Naime, kao što rekosmo, korisnik je taj, koji bira svog personalnog asistenta i obučava ga.
U ovom slučaju, može se reći, da su naše korisnice, u stvari poslodavci personalnim asistentkinjama, ujedno i treneri. Jer su one, te koje ih uče, na koje načine treba da im pruže podršku, odnosno pomoć, na kom mjestu, u koje vrijeme, tako da korisnice imaju apsolutno aktivnu ulogu u funkcionisanju servisa personalne asistencije. One, ovdje nisu pasivni primaoci pomoći, već su jedne, od aktivnih aktera u samoj usluzi.
Personalna asistencija ima benefit i za lokalnu zajednicu i za korisnika i za porodicu korisnika. Prije svega u lokalnoj zajednici zapošljavamo nezaposlena lica, koja će raditi kao personalni asistenti. Stvara se mogućnost osobi sa invaliditetom, da se obrazuje, da ostvaruje svoja osnovna ljudska prava, da radi, da se aktivno uključi u život zajednice, da se uključi u sportske, kulturne aktivnosti, uopšte u sve socijalne aktivnosti iz kojih je ona isključena zbog nedostatka ovakvog vida pomoći, odnosno podrške. S druge strane, pruža se pomoć i samoj porodici iz koje je osoba sa invaliditetom. Članovi te porodice, mogu da aktivnije, participiraju u društvu. Mogu bolje, da organizuju život u porodici, naročito u onoj, koja ima osobu sa teškim invaliditetom, gdje jedan od članova takve porodice, mora non-stop da bude vezan za takvu osobu. Takav član, ne može, sebi da organizuje život, a ponajviše u tom slučaju ne može da radi i da stvara. A kao posljedica toga, nastaje produbljivanje siromaštva u ovim porodicama. A sa pružanjem servisne podrške i pomoći preko personalnih asistenata, stvara se mogućnost, da sama osoba sa invaliditetom osnuje sopstvenu porodicu i tako, započne, svoj novi život.
