U maloj sali Centra za djelatnosti kulture Bijelo Polje, Organizacija slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, upriličila je skromnu svečanost za 30 svojih članica, povodom obilježavanja 8.marta, Dana žena.
Iako se zna da je ovaj dan nastao kao dan borbe za socijalnu, ekonomsku i političku ravnopravnost žena i muškaraca, davne 1911, kada je prvi put zvanično proslavljen, u današnje vrijeme ovaj dan je izgubio političku konotaciju i sve se svodi na dan, kada pripadnici jačeg pola, pružaju posebnu pažnju osobama ženskog pola koje su im bitne, bliske i drage, bilo nekim darom ili gestom…
Žene kao žene, iako sve govore, kako im ne treba pažnja samo jednog dana u godini, ipak se nekako osjete lijepo što imaju taj neki svoj zvanični dan, a da ne govorimo o tome, da nema žene kojoj neće prijati neki znak pažnje, cvijet, poklon ili slično.
Povodeći se time, mi u Organizaciji slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, potrudili smo se, da našim dragim damama, članicama čestitajući im ovaj dan uručimo cvijet i skromni poklon, uz slatko posluženje, kako bismo im pokazali, da su ovi pokloni skromni finansijski izdatak za organizaciju, ali je zato, dobitak u doživljaju, pažnji i brizi i osjećaju pripadnosti svih članica uspješnoj organizaciji, koja umije i pokazuje da ih poštuje i podržava.
Okupljenim članicama predsjednik bjelopoljske organizacije slijepih Safet-Gero Mehović prisutnim damama, obratio se sa par prigodnih riiječi, poželjevši im srećan praznik, takođe, veća prava, bolji i srećniji život, bolju budućnost za njih i njihovu djecu, uz poruku:
„Ne samo cvijet za „8.mart“, nego je „8.mart“ tek podsjetnik, da bi trebalo svakodnevno voditi brigu da žene budu jednako zastupljene kao i muškarci“.
A govoreći o ženama s invaliditetom, saznali smo od žena sa smetnjama vida, da im je oštećenje ili gubitak vida prouzrokovao mnoge poteškoće u svakodnevnom funkcionisanju, da je puno vremena prošlo dok nisu usvojile nove vještine funkcionisanja, aktivirale svoje prilagođene kapacitete i prihvatile stanje kao konačno. Tako danas one samostalno održavaju domaćinstvo, kreću se otvorenim i zatvorenim prostorima, u skladu s mogućnostima brinu o članovima porodica, nastoje nastaviti život bez samosažaljevanja i sažaljevanja drugih. Iako se mnoge, dalje susreću s mnogo predrasuda – ne odustaju od pozitivnih životnih stavova.
Zato bi ženi trebalo svakog dana da posvećujemo pažnju, bilo da je ona majka, supruga, ćerka, sestra, drugarica, voljena osoba ili radna koleginica.
Praznik treba da bude vrijeme, kada ćemo razmisliti, koliko su žene važne u našim životima, kako smo se ponašali prema njima i šta možemo da uradimo, kako bi one bile srećnije.
