Isteklo je, nešto više od mjesec i po, od ukupno finansijski, odobrena 3 mjeseca, od kako je Organizacija slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac projektom „Personalna asistencija za lica s invaliditetom, s oštećenim vidom”, uposlila četiri personalna asistenta, kao podršku za četiri lica s oštećenim vidom, a u okviru Programa “Direktno otvaranje radnih mjesta-javni rad” za 2024. godinu.
Učešće Zavoda za zapošljavanje Crne Gore u finansiranju javnog rada na mjesečnom nivou iznosi 568, 07 eura po učesniku programa, od čega se zapošljenim personalnim asistentkinjama izdvaja neto zarada od 450 eura, dok preostali dio ide na uplatu pripadajućih poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje učesnika javnog rada. U skladu sa Ugovorom o realizaciji programa javnog rada, Zavod za zapošljavanje Crne Gore, je početkom tekućeg mjeseca, a za prethodni u ovom slučaju, prvi mjesec uplatio sredstva na žiro račun Organizacije slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, o ova, izvršila uplatu na žiro račune personalnih asistentkinja, kao i uplatu propadajućih poreza i doprinosa za pomenute asistentkinje za isti mjesec.
Cilj projekta je da lica s oštećenim vidom uz peresonalnu asistenciju dobiju mogućnost za kvalitetniji, ispunjeniji i produktivniji život.
Lice za zastupanje, predsjednik Organizacije slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, iako je dobrim dijelom u proteklom periodu bio na rehabilitaciji u Igalu, a nakon određene hirurške intervencije, Vuko Potpara, kao i koordinator pomenutog projekta, sekretar Mirsad Dlakić, su takoreći, svakodnevno u kontaktu, kako sa angažovanim asistentkinjama, tako i sa, korisnicama ovih usluga.
Na ovaj način, praćen je, rad i odnos asistentkinja prema samim korisnicama.
I nakon, već isteka nešto više od mjesec i po personalne asistencije kod jedne od korisnica i dalje je prisutan relativno, pasivan odnos prema sredini u kojoj živi i funkcioniše.
Preostale 3 korisnice, su još uvijek prilično nesamostalne u velikom broju oblasti i aktivnosti.
Uzrok leži, pored ostalog i u prezaštićenom odnosu njihovih srodnika i prijatelja, koji smatraju da će im najlakše pomoći ako pojedine životne aktivnosti preuzmu na sebe.
No i pored svega toga, smatramo da personalne asistentkinje, svojim korisnicama, mogu da budu i od veće koristi, ne samo kod ostvarivanja samostalnijeg kretanja, već i kroz socijalne aktivnosti, jer čovjek kao socijalno biće i opstaje jedino ako živi u svakodnevnoj “razmjeni” sa drugim ljudima.
Foto album nastao, neposredno prije pridošlih jesenjih kiša i svježijeg vremena:
