Istekao je i drugi, od ukupno finansijski, odobrena 4 mjeseca, od kako je Organizacija
slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac projektom „Personalna servisna podrška”, uposlila dva
personalna asistenta, kao podršku za dvije osobe sa oštećenim vidom, a u okviru Programa
“Direktno otvaranje radnih mjesta-javni rad” Zavoda za zapošljavanje Crne Gore u 2022. godini.
Cilj projekta je da osobe sa oštećenjem vida uz peresonalnu asistenciju dobiju mogućnost
za kvalitetniji, ispunjeniji i produktivniji život.
Lice za zastupanje, predsjednik Organizacije slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, kao i
koordinator pomenutog projekta, su, takoreći, svakodnevno u kontaktu, kako sa angažovanim
asistentkinjama, tako i sa, korisnicama ovih usluga.
Na ovaj način, praćen je, rad i odnos asistentkinja prema samim korisnicama u protekla 2
mjeseca.
Učešće Zavoda u finansiranju javnog rada na mjesečnom nivou iznosi 568,07 eura po
učesniku programa, od čega se zapošljenim personalnim asistentkinjama izdvaja neto zarada od
450,00 eura, dok preostali dio ide na uplatu pripadajućih poreza i doprinosa za obavezno
socijalno osiguranje učesnika javnog rada.
I nakon, drugog mjeseca personalne asistencije osobe sa oštećenjem vida su danas još
uvijek prilično nesamostalne u velikom broju oblasti i aktivnosti. Tome je uzrok, pored ostalog i
prezaštićen odnos njihovih srodnika i prijatelja, koji smatraju da će im najlakše pomoći ako
pojedine životne aktivnosti preuzmu na sebe.
Međutim, ova konstatacija djelimično važi, kod 1 od 2 korisnice personalne asistencije, a
kod druge je prisutan, vrlo pasivan odnos prema prostoru u kome živi i funkcioniše. Ova
korisnica, iako relativno poznije životne dobi, bez ostatka vida od rođenja, a zbog, očito
pogrešnog shvatanja ili više zbog predrasuda sredine u kojoj je živjela i sada živi, a dobrano i
zbog sopstvenih predrasuda, nije uspjela da napreduje u samostalnom kretanju. Ovo, pored
predrasuda i stereotipa i iz razloga, što, još od ranije od osnovnih pomagala posjeduje dugi bijeli
štap, ali jednostavno po njenim riječima, takav štap vrlo rijetko je koristila, upravo iz pogrešnog
shvatanja članova porodice i sredine u kojoj je, kao dijete živjela. No i pored toga, smatramo da
personalna asistentkinja ovoj korisnici, može da bude i od veće koristi, ne samo kod ostvarivanja
samostalnijeg kretanja, već i kroz socijalne aktivnosti.
No i pored svega toga, smatramo da personalne asistentkinje dvijema korisnicama, mogu
da budu i od veće koristi, ne samo kod ostvarivanja samostalnijeg kretanja, već i kroz socijalne
aktivnosti, jer čovjek kao socijalno biće i opstaje jedino ako živi u svakodnevnoj “razmjeni” sa
drugim ljudima.
Personalne asistentkinje, koje su angažovane na poslovima odgovarajuće
individualne praktične podrške u cilju uspostavljanja što većeg nivoa samostalnosti, na osnovu
neposrednog razgovora sa jednom, od korisnica ovih usluga, zaključujemo, da je, došlo do
znatnog pomaka, u odnosu na početak realizacije ovog projekta, a u smislu, zainteresovanosti za
prostor u kojem živi, samim tim i za druženje sa drugim osobama iz okruženja. Takođe, i njeno
psihičko stanje, još više se popravilo, jer je evidentno, da je dobrano izašla iz pasivnosti,
nezainteresovanosti prema sredini u kojoj živi i egzistira, a koje je prouzrokovalo zatvorenost,
anksioznost i depresiju.
Nadamo se, da će i tokom, predstojećeg, trećeg mjeseca realizacije ovog projekta, doći do
još većeg poboljšanja njenog psihosocijalnog stanja.
Kod druge korisnice, ona sama je, više nego zadovoljna sa dosadašnjim radom
angažovanih asistentkinja, jer su to, ozbiljne i odgovorne osobe, te stoga kako smo i očekivali, da
su se na pravi način odnijele prema problemima koji donose svaki vid invaliditeta a i prema
postavljenim zadacima.
